Danas svi znamo da znanstveni i tehnički vokabulari europskih (i ne samo europskih) jezika obiluju grčkim posuđenicama uslijed višestoljetnog značaja helenističke ili koine varijante grčkog jezika i jakog utjecaja helenističke civilizacije na razvoj europske i svjetske znanosti i kulture. Stoga nikoga ne čudi činjenica da su internacionalizmi poput riječi biologija, historija, atom, matematika, fizika, kaos, teorija, demokracija, lingvistika, logika, fenomen i druge grčkog porijekla.
No najveći je dio ovih termina u naš jezik uveden u relativno novije doba, dok je utjecaj grčkoga jezika na slavenske, a naročito na južnoslavenske jezike pa i na hrvatski trajao stoljećima. Odvijao se na različitim razinama i ponekad preko drugih jezika, posebno latinskog, talijanskog, osmanskog turskog i njemačkog.
Brojne posuđenice iz grčkog jezika mijenjale su oblike, a katkad i značenja tijekom stoljeća, do te mjere da su danas potpuno pohrvaćene i udomaćene te je njihovo krajnje helensko porijeklo danas gotovo nemoguće primijetiti.
Svakodnevni izrazi iz navedenih jezika čije porijeklo možemo pratiti do grčkog kao izvornog jezika između ostalih jesu:
- amblem
- anđeo
- balzam
- barka
- Biblija
- bokal
- bosiljak
- crkva
- daska
- đak
- gips
- gumb
- heroj
- ideja
- idol
- ikona
- tamjan
- jastog
- kada
- kamata
- karanfil
- katolik
- kesten
- kit
- koliba
- komad
- krevet
- kutija
- livada
- lopov
- manastir
- medalja
- miris
- monah
- papir
- pehar
- pita
- plastika
- pop
- sidro
- talog.
